Dok gledamo ovu novu, mladu Istru, lako se uhvatiti za energiju i potencijal koji ova momčad ima. Ali nogomet nikad nije samo mladost – traži i iskustvo, vođe i stabilnost. Upravo negdje između toga počinje priča još jedne nove sezone.

Mentre guardemo questa nuova Istra piena de gioventù, ze facile innamorarse del’energia e del potenziale che ga questa squadra. Ma el balon no ze solo gioventù – ghe vol esperienza, veri leader e stabilità. Proprio là, tra queste tre robe, comincia la storia de un’altra nova stagion.

Dok gledamo tu mladu Istru, lako se uloviti za energiju i potencijal ča ova ekipa ima. Ali nogomet ni samo mladost - rabi i iskustvo, vođe i čvrstina. Jušto tamo, među te tri stvari počinje štorija još jene nove sezone.

U ovom trenutku kadar Istre je jako mlad (možda i najmlađi u HNL-u). Sama po sebi ta činjenica zvuči zanimljivo, ali prava slika postaje jasna tek kada se pogleda konkretan kadar koji je 21.07.2026. u prijateljskoj utakmici istrčao protiv Orijenta. Ta utakmica poslužila je treneru Cabellu kao vrlo koristan uvid u ono što ova momčad može ponuditi – kratkoročno, a kako stvari stoje, i dugoročno.

Performans nije bio loš. Vidjela se borbenost, želja i energija, što je uvijek dobar znak u ovoj fazi priprema. Međutim, ono što se jasno nazire kao potencijalni problem jest činjenica da je ova momčad – jednostavno premlada za zahtjeve HNL-a. U današnjoj postavi, uključujući i zamjene, prosjek je bio svega 20,7 godina. Najmlađi, Nik Škafar Žužić i Matija Kablar, još uvijek nisu punoljetni, dok su najstariji bili Silvio Goričan i Emil Frederiksen s 25 i 26 godina. Ukupan roster jest nešto stariji od ove brojke, ali i dalje debelo ispod granice od 22-23 godine.

U kontekstu lige, teško je povjerovati da postoji ekipa s mlađim prosjekom. Istra je vrlo vjerojatno pri samom vrhu po tom pitanju. Kroz ovaj ciklus prijateljskih utakmica mladi su pokazali potencijal i određenu razinu igre, ali pravi testovi tek slijede. Prvo kolo nove HNL sezone protiv Lokomotive, 1. kolovoza na Drosini, dat će puno realniju sliku gdje se ova momčad zapravo nalazi.

Ono što je već sada jasno jest da Istri nedostaju pojačanja – i to ne bilo kakva. Potrebni su igrači koji su “HNL-ready”, koji poznaju ligu i koji mogu stabilizirati momčad kada stvari krenu nizbrdo. U svakoj liniji nedostaje barem jedan takav profil: prekaljeni stoper, zadnji vezni i kreator igre koji može preuzeti odgovornost i diktirati tempo. Istri ne trebaju “senatori”. Trebaju seniori – iskusni, stabilni igrači. Nositelji igre jesu Frederiksen i Prevljak, ali to nije dovoljno za stabilnost kroz cijelu sezonu, pogotovo ako Prevljak ode. Prijelazni rok je još otvoren i za očekivati je da klub radi na tim pitanjima. No, važno je naglasiti: Istri su u ovom trenutku potrebnija provjerena rješenja nego još jedan val mladih i perspektivnih igrača iz partnerskih klubova.

Model poslovanja je jasan i realan. Kao što je dobro primijetio Fric u jednoj kolumni, klubovi poput Istre funkcioniraju kroz razvoj i prodaju igrača – to nije slabost, nego nužnost modernog nogometa. Problem nastaje kada taj model nema jasnu sportsku nadogradnju i konkretne ciljeve. Razvoj sam po sebi ne može biti cilj. On mora biti konstanta, temelj na kojem se gradi nešto opipljivo. Momčad mora imati jasno definirane, ostvarive ciljeve. Prošle sezone vidjeli smo što se događa kada se od tih ciljeva odustane – pad forme, pad motivacije i na kraju razočaranje svih, od igrača do navijača.

Istra je klub ograničenog budžeta i ne može si priuštiti “all-in” pristupe. Takav rizik, ako ne uspije, nema sigurnosnu mrežu. Iz te perspektive, stabilno i racionalno poslovanje ima smisla, koliko god ponekad djelovalo neatraktivno ili teško razumljivo navijačima.

Jer navijači gledaju srcem. Klub mora razmišljati glavom.

Kada se makne emocija i pogleda šira slika, Istra radi ono što mora kako bi dugoročno opstala. Možda taj put nije uvijek linearan ni atraktivan, ali u usporedbi s nekim prošlim vremenima – bolje je imati stabilnost nego živjeti u stalnoj neizvjesnosti.

Na koncu, talent bez okvira ostaje samo potencijal. Ova Istra ima energiju, mladost i mladenačku želju. Ali bez pravih ljudi koji će tu energiju usmjeriti i bez jasnog cilja kojem se teži, sve to lako može ostati nedorečeno. Ili ćemo gledati ekipu koja raste i zna gdje ide – ili još jednu sezonu lutanja i oscilacija. Vrijeme za čekanje je prošlo. Kontinuitet više nije želja – nego potreba.

Pozdrav s Drosine — i dalje sanjamo jaku Istru