Istra je 1961 uvjerljivo svladala Slaven Belupo 3:0 na Drosini i pokazala ono što se dugo čekalo: jasnu ideju igre, energiju, uigranost i karakter. Ova mlada momčad Javiera Cabella ima za što igrati — a publika na Drosini ima sve manje škuža da ne dođe dati joj podršku.

Treba li još dokaza da se dođe pogledati naše dečke na Drosinu? Nakon današnje predstave mislim da ne treba. Istrina igra ima glavu i rep, postoji sustav, postoji uigranost. Nešto što dugo nismo gledali. Bit ću malo bezobrazan pa reći da ova djeca čak bolje izgledaju od ekipe koju je Garcia vodio u drugom dijelu prvenstva 2024./25.

Utakmica je dobro krenula za naše. Mlađahni Kutleša danas je debitirao za Slaven, ali je neslavno napustio teren već u trećoj minuti zbog crvenog kartona. Taj je karton usmjerio daljnji tijek utakmice, ali uz ovakvu igru naše ekipe Slaven bi teško prošao i s jedanaestoricom. Istra je izdominirala susret i slavila 3:0.

Cijela momčad odigrala je na razini. Kondicijski izgledaju vrhunski pripremljeno, a taktički odrađuju sve što trener od njih traži. Današnja pobjeda došla je kao neka vrsta katarze nakon nezasluženog poraza od Lokomotive i osjećaja da smo u Splitu ostali kratkih rukava zbog, u najmanju ruku, kontroverznih sudačkih odluka.

Mladost opet pokazuje karakter

Ne posustaju volja, želja ni glad za pobjedom. Slika i prilika za to potezi su mlađih igrača, koji bez respekta i bez straha odigravaju stvari koje ne očekuješ od tako mladih nogometaša. Iznenađuju lakoća protoka lopte, kretanje bez lopte, reposjed, trka i otvaranje prostora. Poseban trenutak pripao je Škafaru-Žužiću, koji je postigao svoj prvijenac u seniorskom nogometu, bitan za samopouzdanje mladog igrača koji tek brusi svoj dokazani talent. Jaganjac, s druge strane, iz utakmice u utakmicu sve jasnije pokazuje konture prave devetke: zna se postaviti, napasti prostor i biti opasan kada momčad dođe u završnicu. Šaraniću se također nazire talent i klasa, ali njemu će još malo vremena i kontinuiteta donijeti puni izraz.

Nazire li se novi vođa?

Kad gledam kako Frederiksen dijeli lopte i poslužuje igrače, imam osjećaj da čovjek uživa u igri. Sve odrađuje s lakoćom i neviđenom preciznošću. Lopte kojima je danas servirao Jaganjca i ostale u šansama za gol ostavljaju dojam majstorskih poteza. Kao jedan od najiskusnijih igrača nameće se kao nezamjenjiva karika u igri. Veza Frederiksen–Jaganjac dobiva nove konture i ostavlja dojam da je taj par dobitna kombinacija.

Povod za dolazak na stadion

Treba li još povoda i motivacije da se dođe na stadion podržati ove momke? Ne treba. Pokazali su da su vrijedni toga, zaslužuju podršku i uvijek bitnog 12. igrača. Drosina im to vraća, ali mora još više.

Igra ima glavu i rep, a nošena publikom može biti još bolja. Nakon gostovanja na Rujevici, na Drosinu dolazi Dinamo; tada im trebamo najviše i možda nas opet ugodno iznenade.

Pojačanja?

U ovom trenutku, nošeni zanosom i euforijom, rekli bismo: ma ne treba. Ali legendarni Matteoni je prije nekoliko dana u Jutarnjem dobro primijetio: Istra će sigurno juriti još neko vrijeme, no pitanje je kubikaže koja dugoročno možda neće moći pratiti takav ritam.

Momčad je mlada i tehnički, ali osobito iskustveno, još mora rasti. Zato joj uz već etablirane Frederiksena, Maurića i Kolića trebaju još dva iskusna seniora. Netko tko će znati smiriti mlade igrače, ublažiti eventualnu krizu i vratiti ih na pobjednički mentalitet ako dođe do posustajanja.

U cijeloj priči važnu ulogu ima trener, koji osim tehničkog i taktičkog znanja mora imati snažan empatjski impuls i vrhunsku socijalnu inteligenciju. Treba držati te momke moralno visoko kada se pojave prve krize. Za sada mislim da Cabello ima te crte: iz prikazane igre, javnih nastupa i stava djeluje kao čovjek koji zna posao.

Kondicijska priprema mijenja Istru

Mladost svoje tehničke nesavršenosti kompenzira gotovo savršenom kondicijskom formom. Sjetimo se lanjskih šetanja po terenu, vraćanja lopte unatrag i sveopće rezigniranosti u igri. Danas gledamo potpuno drukčiju sliku.

U 80. minuti dečki su trčali kao da je 20. Ako sada, na plus 35, trče na ovaj način, kakav će im tek biti fizički performans kada uvjeti za igru budu prihvatljiviji? Naravno, za to netko mora biti zaslužan. Velik dio tog posla očito radi Nenad Njaradi, novo ime u stručnom stožeru Istre i čovjek zadužen za kondicijsku pripremu. Ima međunarodno iskustvo, a njegov pristup radu djeluje široko, sustavno i utemeljeno. Po viđenome, zasad se čini da u tom segmentu ništa nije prepušteno slučaju.

Što dalje?

Hoće li naši dečki nastaviti ovim tempom? Hoće li nas i dalje veseliti svojim pristupom? Hoće li igra ostati ugodna oku, moderna i s glavom i repom? Mislim da hoće. A ako kojim slučajem posustanu, bodrit ćemo ih.

Bitno je samo da treneri, klub i sami igrači prepoznaju prve naznake krize ili pada morala te djeluju na vrijeme. Ova mladost može napraviti čuda. Slijedimo ih i vidimo dokle će stići — bez opterećenja, bez grča, samo sa željom za pobjedom. Uz nadu da neće doći do rasprodaje u zimskom roku, jer to bi nas vratilo na sami početak i neželjeni korak unatrag.

Pozdrav s Drosine — sanjamo jaku i ponosnu Istru. S ovim dečkima imamo to pravo.