Drosina posljednjih sezona raste, ali još uvijek nije postala ono što bi mogla biti: domaći teren na kojem se svaki gost mora namučiti za bodove. Istra treba glasnu i stalnu podršku, ne samo kada dođu veliki protivnici ili kada se sanja Europa. Jer dvanaesti igrač ne sjedi kod kuće — on dolazi na stadion i nosi momčad.
Često slušam priče o teškim gostovanjima: “nije lako igrati na Rujevici”, “Poljud je posebna priča”, “u Varaždinu nikad nije lako”… Gostovanje na Drosini mora postati teško gostovanje, ali ne zbog travnjaka, loših uvjeta ili bilo čega što nema veze s nogometom. Mora to postati zbog igre Istre i zbog onoga što dolazi s tribina.
Dvanaesti igrač nije tek izlizan izraz. On je bitna karika u osjećaju sigurnosti kod kuće. Stvara atmosferu u kojoj gost osjeća da nije došao po lagane bodove, a domaćoj momčadi daje poticaj kada joj je najteže. Bodri je nakon pogreške, gura je prema golu kada utakmica stoji i diže je kada dominira terenom.
Istok je slika i prilika situacije
Drosini upravo taj aspekt nedostaje. Ako želimo da Istra kod kuće bude favorit i da Pula dobije, ali i zadrži ugled neugodnog gostovanja, taj se osjećaj mora graditi. Primjerice, na Rujevici gledatelji na istočnoj tribini stoje; nisu svi navijači, ali nisu ni kazališna publika.
Naš je istok prečesto prazan, osim u nekoliko utakmica tijekom sezone. To je poražavajuće za klub koji predstavlja Pulu i Istru. Govorimo o malom stadionu koji prima manje od 10 tisuća ljudi. Pula ima oko 50 tisuća stanovnika, južna Istra koja gravitira Puli više od 100 tisuća, a cijela Istra više od 200 tisuća stanovnika.
Matematika je jasna: klub koji predstavlja Pulu i Istru mora imati širu i stabilniju bazu ljudi na tribinama. Današnja posjećenost prečesto govori da veza grada, regije i kluba još nije dovoljno snažna — a to je poražavajuće i na tome treba raditi.
Što govore brojke
Ipak, bilo bi nepošteno zanemariti pozitivne pomake. Drosina posljednjih sezona privlači sve više ljudi: prosjek je s 2.603 gledatelja u sezoni 2023./24. porastao na 3.193 u sezoni 2024./25., dok se u sezoni 2025./26. zadržao na 2.968 gledatelja na 18 domaćih ligaških susreta. Što Istru svrstava na 5. mjesto po gledanosti u HNL-u.
Rast ne smije biti kratkotrajna reakcija na dobru momčad ili jednu borbu za Europu, nego početak stabilne navike dolaska na Drosinu. Ako se taj trend nastavi, publika može postati upravo ono što Istri najviše treba: stalna snaga koja momčad nosi i kada igra dobro, ali i kada joj je podrška najpotrebnija.
Drosina se ne puni sama
Netko će reći da su problem loša igra, nezainteresiranost ljudi ili nedostatak navike odlaska na stadion. Sve je to možda dio istine. Posjećenost uvijek prati rezultat i dojam momčadi, ali baza ljudi koji redovito dolaze na Drosinu jednostavno je premala. A ona se ne povećava sama od sebe.
Na tome mora i dalje raditi klub, a svoj dio moraju dati udruge navijača, pojedinci i lokalna zajednica, dodatnim radom na promicanju kluba. Svoje dakako mora dati i momčad. Jedno vuče drugo: bolja igra donosi ljude, ali ljudi mogu donijeti dodatnu energiju i onda kada igra ne ide. Interes publike nerijetko stvara i bolju igru.
Sjetim se završnice sezone 2024./25., kada je Istri do europskog vlaka nedostajao tek mali korak. Tada je Drosina pokazala da može biti dvanaesti igrač. Nekoliko tisuća ljudi iza momčadi mijenja ritam, polet i osjećaj odgovornosti prvih jedanaest na terenu.
Istra ne mora i ne smije čekati veliku utakmicu da se Drosina probudi. Drosina mora biti tu uvijek.
