Od početka sezone znamo s kakvim potencijalom, iskustvom i, prije svega, prosjekom godina ova Istra ulazi u prvenstvo. Ovo je mlada momčad, puna igrača koji tek prolaze kroz situacije koje kasnije stvaraju rutinu: kako sačuvati mirnoću kada utakmica ne ide po planu, kako ne forsirati nepotreban dribling i završni pas, kako kontrolirati ritam i kako utakmicu privesti kraju kada protivnik osjeti da se može uzeti nešto više.
Takve oscilacije nisu ugodne, ali su dio odrastanja ekipe. Danas su lekcija, a možda već u nekoj sljedećoj sličnoj utakmici budu iskustvo koje će donijeti bod ili pobjedu.
Dobar početak, loš završetak
Istra je dobro otvorila susret. Prvo poluvrijeme ostavilo je dojam da su zeleno-žuti konkretniji, da imaju više inicijative i da su bliže golu od Gorice. Djelovali su kao momčad koja drži stvari pod kontrolom i koja može pronaći put do pogotka.
Sličan dojam postojao je i početkom drugog dijela. Istra je nastavila tražiti gol, a Gorica nije izgledala kao momčad koja će lako odnijeti puni plijen s Drosine.
A onda je, oko 50. minute, nestalo struje na stadionu
Kada su se reflektori ponovno upalili, kao da se ugasila Istra. Nakon prekida utakmica je krenula u drugom smjeru. Počele su se nizati neprisiljene pogreške, lopta se prečesto poklanjala protivniku, a Gorica je postajala sve opasnija. Nije nužno problem u tome što se htjelo brzo do pogotka, jer želja za pobjedom je nešto što se ovoj momčadi ne može zamjeriti, nego u tome što je ta želja dovela do previše žurbe i premalo kontrole.
Gorica je dočekala jednu takvu fatalnu pogrešku i pogodila. Pogodak u 84. minuti bio je kazna za razdoblje u kojem Istra više nije uspijevala držati loptu, ritam ni sigurnost koju je imala ranije u utakmici. Gosti su poveli, zatvorili susret i u Veliku Goricu odnijeli tri boda.
Nema potrebe tražiti krivce
U ovakvim porazima lako je upirati prstom. U igrača koji je pogriješio, trenera, izmjenu koja nije napravljena ili onu koja jest. Ovo je bila utakmica u kojoj se vjerojatno osjetio i nakupljeni umor, ali i činjenica da je Istra momčad koja u određenim trenucima još nema dovoljno iskustva da utakmicu umiri. Kada želiš gol, kada osjetiš da doma možeš do pobjede i kada se približava završnica, lako kreneš forsirati ono što ne moraš. Tada se rade greške, tada se otvaraju prostori, a protivnik koji ostane strpljiv to zna iskoristiti.
Pitanje je vremena kada će kratka klupa doći na naplatu
Jedna stvar koja bi se tijekom sezone mogla pokazati važnom jest širina kadra. Istra ima puno mladosti, energije i potencijala, ali klupa je tanka. Kada utakmica uđe u nervoznu završnicu, kada treba unijeti svježinu, iskustvo ili nekoga tko može stati na loptu i smiriti momčad, tada se vidi koliko su iskusniji igrači dragocjeni.
Ne treba zbog jednog poraza donositi velike zaključke, ali ovo je podsjetnik da bi zimski prijelazni rok mogao biti važan. Ako Baski i ljudi koji vode klub procijene da ova momčad ima temelje za dobru sezonu, nekoliko iskusnijih pojačanja moglo bi napraviti veliku razliku.
Možemo li takav ishod očekivati u ovom trenutku? Teško.
Nekako imam dojam da će se nekoliko igrača prodati, klupa još više skratiti, nadopuniti mlađim igračima iz omladinskog pogona i tako ispratiti sezonu. Skroz neambiciozno i ostavlja dojam da je jedina ambicija ostanak u ligi bez nekih većih ciljeva.
Najljepša slika večeri
Bez obzira na rezultat i buduće poteze, večeras s Drosine treba ponijeti i jednu lijepu sliku. Akcija kluba kojom su djeca pozvana na istočnu tribinu pokazala se kao pun pogodak. S istoka se čulo navijanje, dječje veselje i ono najjednostavnije, a opet najvažnije: glasno skandiranje “Istra, Istra” iz petnih žila.
Djeca koja dolaze na stadion, koja se vežu uz klub, koja prvi put možda osjete kako izgleda navijati s tribine, pamtit će ovu večer bez obzira na rezultat. Upravo se tako gradi buduća publika, budući navijači i osjećaj da je Istra više od rezultata jednog vikenda. Šteta je samo što takva kulisa nije dobila pobjedu kao završni kadar. Dojam bi bio još ljepši, a slavlje djece na istočnoj tribini sigurno bi bilo nešto posebno.
Ovo su potezi uprave koji stvaraju pozitivnu energiju oko kluba i koji Drosinu čine mjestom na koje se želi dolaziti. Nadamo se da ovo nije bila jednokratna akcija, nego početak nečega što će postati konstanta.
Poraz je tu, tri boda su otišla Gorici, ali sezona je duga. Istra je izgubila utakmicu, ne i razlog za vjeru u ovu momčad. Mladost ponekad znači i greške, ali znači i prostor za rast. A ako se s tribina nastavi čuti ovakva energija, Drosina će i dalje imati ono najvažnije - ljude koji vjeruju u zeleno-žute i kada reflektori rade, i kada se igra nakratko ugasi.
Pozdrav s Drosine — sanjamo jaku Istru.
