U ovoj reprezentativnoj stanci fale i HNL i odlasci na Drosinu, pa je današnja prijateljska utakmica protiv Venezije došla kao naručena. Bilo je lijepo vrijeme, a ulaz na zapadnu tribinu bio je slobodan, pa se skupilo nekih 400-tinjak ljudi. Sasvim pristojno za jednu prijateljsku utakmicu usred reprezentativne stanke.
Na papiru je razlika u kvaliteti ogromna. Venezia igra Serie A, doduše trenutno na samom začelju, a tržišna vrijednost joj je oko 120 milijuna eura. Istra vrijedi oko 13 milijuna, dakle desetak puta manje. Na terenu se to nije vidjelo, štoviše, djelovalo je kao da je Istra ta koja stoji više na Transfermarktu.
Bez straha od imena
Naši dečki su ušli u utakmicu klasično: otvoreno i bez prevelikog respekta prema renomiranom protivniku.
Na golu je počeo Paus-Kunšt, a kasnije je ušao Kolić. U obrani su stoperi Momoh i Jenjić (kasnije Nasraoui) odradili odličan posao i napadačima Venezije nisu dali gotovo ništa. Bočni Celija i Hrvatin dobro su se povezivali sa sredinom terena i krilima. U veznom redu su Maurić i Albarracin igrali kao dvije osmice, a Hodžić (kasnije Doumbia) kao zadnji vezni.
Napad Frederiksen – Ahmeti, s Tomichem kao špicom (kasnije su ulazili Sajina, Goričan i Brajković), dobro je funkcionirao i cijelu je utakmicu radio probleme obrani Venezije. Meni kao običnom laiku ta je obrana djelovala totalno neuigrano, kao da su se igrači slučajno našli na terenu. Bilo je dosta grešaka, krivih dodavanja i nelogičnih poteza, a naši su to redom kažnjavali.
Poligon za Cabella
Utakmica je treneru Cabellu poslužila kao dobar poligon. Mogao je vidjeti kako stoji s igračima, isprobati nove kombinacije i dati priliku mlađima. Da, Istra ima i mlađih igrača od ovih koji standardno igraju. :)
Istra je igrala u fomraciji 4-3-3. Trener je inzistirao na izgradnji igre iz zadnje linije i tražio da momčad kombinacijama dođe do protivničkog šesnaesterca. Istini za volju, to je išlo prilično dobro. Prilike su se nizale jedna za drugom, a Istra je nadigrala Veneziju u svakom segmentu igre.
Venezia je u Pulu došla nespremna, nekako slučajno i bez volje da išta ozbiljno odigra. Naši su to iskoristili, bili bolji i na kraju zasluženo pobijedili 1:0 golom Maurića u 67. minuti. Kad se zbroje sve šanse, moglo je komotno biti i više. Bilo je vratnica, golmanovih parada i zicera koji su mogli završiti drugačije. Ali nema veze, dečki su odigrali dobro, i to u pomlađenom sastavu.
A teren?
Na peterac su posadili novu travu. Bilo bi bolje da su je posadili cijelom dužinom od desetak metara. Ovako su s par busena pokrili samo rupu u sredini gola. Sad kreću kiše, zima i vlaga, pa se nadam da travnjak neće postati kavedanja… Bitno je i da se igralo po danu, pa se reflektori nisu palili. Barem ovaj put nije bilo straha da će agregat zakazati. :D
Kad se vraćamo na Drosinu?
HNL se nastavlja sljedeći vikend, kad gostujemo kod Osijeka. Osijek je u naletu i s njim neće biti lako. Vikend nakon toga idemo u Zagreb na Maksimir protiv uvijek neugodne Lokomotive. A 24. 10. doma igramo protiv Hajduka. Ajmo napuniti stadion, podržati naše dečke i neka se istarska pjesma čuje i s istoka.
Čekamo HNL i sanjamo jaku Istru.
Pozdrav s Drosine!
