Dok sam brao ulike, naši su igrali u Zagrebu protiv Lokomotive. Jedno uho na utakmici, ruke na ulikama. Lokomotiva je povela iz prekida, početkom drugog poluvremena povećala vodstvo i zasluženo uzela tri boda. Nama ostaje žal što smo opet propustili uhvatiti kakav-takav priključak na gornji dio tablice.

Koliko ti je hitilo?

Sredina listopada je u Istri vrijeme kada se beru ulike. I česta pitanja koja se mogu čuti su: „Kad bereš?”, „Koliko ti je hitilo?”, „Koja uljara ima mista danas?” Danas je bio takav dan. Lijepo vrijeme, mriže i tresači pronti, ulike su čekale. Dok sam brao, naši su igrali u Zagrebu protiv Lokomotive. Na mobitelu MaxSport, a između premještanja mriža slušale su se akcije s Maksimira. Jedno uho na utakmici, ruke na ulikama.

Opet prilika da se netko digne na nama

Maksimir je uvijek bio neugodan teren za naše. Jedan od onih di Istra kao da ide s nekom blokadom i gdje je i remi dobar rezultat. Lokomotiva je u utakmicu ušla nakon niza loših rezultata, a mi nakon maestralne pobjede nad Osijekom. Baš onakva situacija u kojoj se ponadaš da možemo nastaviti gdje smo stali, a negdje u glavi ipak stoji da se ekipe u krizi prečesto vade na nama. Slično je bilo s Goricom prije reprezentativne stanke.

Od početka je djelovalo da danas neće biti lako. Lokomotiva je relativno brzo povela iz prekida. Istrina mladost pokušavala je nešto napraviti prema naprijed, no nije bilo dovoljno. Početkom drugog poluvremena domaći su povećali vodstvo i, što se golova tiče, to je bilo to. Istra je pokušavala pritisnuti do kraja utakmice, nešto promijeniti i vratiti se, bez uspjeha. Čestitke Lokomotivi. Danas je odigrala bolje i zasluženo uzela tri boda. Nama ostaje žal što smo opet propustili uhvatiti kakav-takav priključak na gornji dio tablice.

I sam sam nakon Osijeka gledao prema gore i računao što bi nam donijela još jedna pobjeda. Lako je govoriti da treba biti strpljiv dok se pobjeđuje. Pravi ispit tog strpljenja dođe nakon ovakve utakmice, kad ti je krivo jer si se nadao da ćemo ovaj put iskoristiti priliku. Čovjek se ne može oteti dojmu da ti naši padovi baš dolaze protiv grogiranih protivnika, onih koji traže izlaz iz rezultatske krize. Taman kad pomisliš da bismo mogli napraviti korak više, ostanemo na mjestu i pomognemo nekome drugome da se digne.

Maraton i kratka klupa

Cabello često ističe da je prvenstvo maraton i da ima još puno do kraja. Istina. Samo i na maratonu treba prestići nekoga ako želiš naprijed. Nije dovoljno stalno ponavljati da je cilj daleko. U nekim trenucima treba iskoristiti priliku, uhvatiti priključak ili povećati razliku prema onima iza sebe. Pritom će izostanci Maurića i Doumbije u narednim kolima dodatno otvoriti pitanje kratke klupe. Kad nemaš puno prostora za promjene, svaki izostanak postaje veći problem. Cabello bi dodatna rješenja mogao tražiti među juniorima ili u Uljaniku, a i tu opet dolazimo do mladih igrača od kojih će se tražiti da uskoče i odmah nešto donesu.

Tu ipak treba razdvojiti dvije stvari. Strpljenje prema mladim igračima je jedno, a pitanje širine kadra nešto sasvim drugo. Ako smo odlučili živjeti s mladom ekipom, onda moramo prihvatiti i ovakve subote. Ne trebamo ih nakon Osijeka dizati u nebesa, niti nakon Lokomotive pitati jesu li dovoljno dobri. To ne znači da o porazu ne smijemo govoriti niti da moramo biti zadovoljni. Znači da nije na tim dečkima da sami pokriju sve ono što ovoj momčadi nedostaje.

Pustimo ih da igraju

U zadnjih tjedan dana naši su mladi talenti pod reflektorima. Škafar-Žužić kao talentirano lijevo krilo. Ahmeti kao nova desetka koja je protiv Osijeka pokazala svu raskoš. Kumar kao već dokazani stup obrane. Šepić i Hrvatin kao odlični bočni igrači. Lijepo je čitati i slušati pohvale o našim momcima. Naravno da smo ponosni i da u njima vidimo nešto zbog čega s veseljem čekamo sljedeću utakmicu.

Samo, to su tinejdžeri i mladići koji još sportski i emocionalno sazrijevaju. Ne trebamo im svaku dobru utakmicu pretvarati u obvezu da sljedeću budu još bolji. Nakon jedne velike predstave odmah očekujemo novu, pa još jednu. A oni tek uče kako iz tjedna u tjedan nositi seniorski nogomet, pobjede, poraze i sve ono što dolazi između.

Pustimo ih da igraju i uživaju u igri. To ne znači da im se ne smije ukazati na pogrešku. Neka pogriješe, neka čuju što nije bilo dobro i neka iz toga nešto nauče. Imaju vremena za reflektore i guranje u prve redove. Ne moramo im već danas odrediti koliko daleko moraju doći. Budućnost će pokazati što će ti dečki jednog dana pružiti. Sada im trebaju rad, prilike i strpljenje. Pogotovo naše, navijačko. Ono koje je nakon Osijeka lako obećati, a nakon Lokomotive malo teže pokazati.

Za bodove znamo — ni hitilo niš

Kad je utakmica finila, tribalo je premjestiti mriže i nastaviti brati. Ulike nisu čekale da prođe nervoza zbog poraza.

Na ono „koliko ti je hitilo?” za ulje ćemo znati kad jave iz uljare. Za bodove znamo - ni hitilo niš.

I baš mi je krivo. Ponadao sam se da će iz Zagreba ipak nešto donijeti.

Sanjamo jaku Istru i trčimo dalje maraton.