Kušek-Apaš jedan je od onih terena uz koje se gotovo automatski lijepi izraz “teško gostovanje”. Za Istru put u Koprivnicu nikad nije bio izlet, ali danas se naši kući ipak vraćaju zadovoljni. Pobjeda 2:0, nakon dvije godine posta, i tri boda koja vrijede puno za ovu mladu momčad.
Nije to bila utakmica koja će se vrtjeti u najavama kao reklama za hrvatski nogomet. Dugo smo gledali prilično izjednačen susret, uz povremene dolaske u šesnaesterac s obje strane. Istra je bila nešto konkretnija, ali do sedamdesete minute malo je toga sugeriralo da ćemo završnicu dočekati s dva gola i bez previše stresa. A onda je jedan prekid promijenio večer.
Na granici zaleđa, na pravom mjestu
Slobodan udarac na četrdesetak metara od gola, Frederiksenova lopta i Nasraoui na granici zaleđa. Ili, kako bi Talijani rekli, sul filo del fuorigioco. Na talijanskom zvuči nekako elegantnije, pogotovo kad naš igrač ostane s prave strane te tanke linije i glavom zabije za vodstvo.
Slaven je nakon toga morao krenuti po izjednačenje, a Istra je imala zadatak sačuvati prednost i dočekati prostor za kontru. Gledati kako tvoja ekipa čuva minimalno vodstvo nikad nije ugodno, ali danas je obrana djelovala sigurno kad je bilo najpotrebnije.
Potvrda pobjede stigla je u 94. minuti. Rozić odličnom loptom pronalazi Tomicha, koji iz drugog pokušaja matira domaćeg vratara. Šah-mat u Koprivnici. Tri boda na kontu, a u kurijeru još stane i dobra doza samopouzdanja.
Mladost koja je znala što radi
Cabellova mladost danas je taktički dobro izgledala i uspješno parirala Čabrajinim idejama. Posebno vrijedi istaknuti stoperski par Nasraoui–Momoh. Obojica su, zajedno s bočnim igračima, suvereno držala obranu, a Nasraoui je stigao napraviti i razliku pred suparničkim golom. Prema naprijed Istra večeras nije bila osobito poletna ni previše inspirirana. Nešto zbog dobre Slavenove obrane, nešto zbog toga što naši napadači nisu bili najraspoloženiji, a svoje je sigurno učinio i umor nakon herojske utakmice protiv Hajduka u ponedjeljak.
Ali ne mora svaka pobjeda doći uz salvu prilika i poteza. Danas je jedan trenutak prelomio utakmicu, a Istra ga je znala iskoristiti. Nije odustajala, nije se raspala kad je trebalo braniti vodstvo i na kraju je potpuno zasluženo uzela sva tri boda. Za ovako mladu ekipu takve pobjede puno znače. Dižu samopouzdanje, grade iskustvo i pomažu ti da lakše vjeruješ u ono što radiš.
Prvo Neretva, onda Rijeka
U utorak na Drosinu dolazi Neretva. Kup je dobra prilika da ovu pobjedu ispratimo i dolaskom na tribine te pomognemo našima da izbore četvrtfinale. Koprivnica je odrađena, ali posao se nastavlja. Utakmica je preko tjedna, na radni dan, ali to ne bi trebalo biti neko opravdanje za ne doći na stadion.
A za vikend dolazi Rijeka.
Tu stvarno ne treba trošiti previše riječi na najavu. Ajmo svi na Drosinu i budimo 12. igrač.
S velikog na mali
Moja nogometna večer nije završila posljednjim zviždukom u Koprivnici. Nakon velikog nogometa na red je došao mali. MNK Istra Pula igrala je šesnaestinu finala Kupa protiv Torcide. Moj mali je lud za bilo kojom vrstom nogometa, a obećao sam mu da ću ga, ako bude dobar, voditi na futsal. Mali je svoje odradio, pa je bio red da i ja održim obećanje. Nije nam ostalo ništa drugo nego prošetati do Doma sportova.
Tako većina ovog teksta nastaje na mobitelu, uz futsal. Ako je koja rečenica ostala nedovršena, moguće da je baš tada prošla neka rolica.
Na parketu je malo drugačija igra: brža, dinamičnija, s puno promjena smjera i tranzicija koje te natjeraju da digneš pogled s ekrana. Što možda nije idealno za pisanje bloga, ali je sasvim dobar razlog da mobitel malo pričeka. Ako još niste bili na futsalu, dođite koji put u Dom sportova i podržite naše dečke.
A mi sanjamo i dalje jaku Istru.
